Komora Medijatora Srbije nastavila je sa ustaljenim rasporedom i u mesecu februaru sprovela još jednu praktičnu obuku za medijatore, praćenu radnim doručkom.

Broj prijavljenih na ovu obuku je i ovog meseca dostigao popunjavanje kapaciteta, što nije iznenađujuće, obzirom da u oblasti prakse za medijatore ne postoji konkurentna organizacija.

Dodatno zadovoljstvo, pored broja prijavljenih, predstavlja entuzijazam i zainteresovanost članova Komore da se usavršavaju kroz praktične vežbe medijacije.

Poseban aspekt značaja praktične obuke je odgovornost koju svi polaznici imaju prema postupku medijacije, odnosno u okviru koje pretenduju da, kroz praktične vežbe dostignu spremnost da odgovore svim izazovima postupka.

Radne grupe su ovaj put organizovane prema oblasti u kojoj polaznici pretenduju da se bave medijacijom, tako da je uspešno izvedeno i umrežavanje učesnika zarad buduće saradnje.

I ovog puta su mentori bili sudija Snežana Ivković i prof. dr Igor Pejović, a zadaci na osnovu kojih su rađene simulacije medijacije su slučajevi iz prakse.

Učesnicima je ukazano na ključne i kritične momente u svakom od slučajeva, kojima ukoliko medijator pristupi pravilno, stručno i sa razumevanjem, medijacija bude uspešno rešena.

Posebnu zanimljivost predstavlja beskonačna mogućnost uspešnog rešavanja medijacije, obzirom na individualne različitosti svakog pojedinca, odnosno učesnika u sporu i njihovih potreba i razloga.

Sa jedne strane, iskustvo koje medijatori stiču na osnovu saznanja o mogućnostima različitog toka istog postupka, kao i različitim ishodima istog postupka daje mogućnost šiokog postupanja medijatora prema individualnim i različitim situacijama, čak i kada su okolnosti u sporu naizgled slične okolnostima iz drugih sporova, u okviru iste vrste sporova. Ovakvo iskustvo posebno utiče na subjektivni osećaj spremnosti medijatora, koji se ponekad može pojaviti kao lični izazov sa kojim je potrebno izboriti se samostalno.

Sa druge strane, raznolikost mogućnosti i različita praktična rešenja daju veliki doprinos u pogledu prepoznavanja potencijalnih rešenja spora od strane medijatora i konstruktivnom vođenju spora u tom smeru.

Posebno, različitost iznađenih rešenja svedoči o nesagledivom značaju postupka medijacije i činjenici da je to jedini način da, zahvaljujući umeću i kompetencijama medijatora, strane prevaziđu konfliktnu situaciju i same pronađu obostrano odgovarajuće i prihvatljivo rešenje, te postignu sporazum isključivo prema svojoj volji.